Počeci elektronike

0
Rate this post

Otkrićem elektrona (J.J. Thomson, 1897.), kao bitne komponente materije i ‘kvanta’ elektriciteta, prva faza povijesti e. ispravno rečeno. Iste godine, F. Braun je stvorio prvu katodnu cijev, koja je rodonačelnik uređaja za prikaz koji se koriste u osciloskopima, televizorima i računalnim terminalima.

Sljedećih godina proces emisije elektrona iz zagrijanih metala (termoelektronička emisija) razjasnio je i kvantitativno postavio O.W. Richardson. Godine 1902. J.A. Fleming je stvorio vakuumsku diodu, koja je temeljna komponenta za transformaciju dvosmjerne struje u jednosmjernu.

Odlučan korak u razvoju e. bilo je to 1906. godine, kada je L.

De Forest uspio umetnuti treću elektrodu u obliku mreže u diodu kako bi kontrolirao protok elektrona između dvije glavne elektrode, stvarajući tako triodu. S ovom komponentom je po prvi put bilo moguće realizirati uređaj opremljen pojačalom, odnosno sposoban dobiti pojačanu kopiju električnog signala prisutnog na ulazu na izlazu.

Triodu su pratile razne elektronske cijevi opremljene s više elektroda

Elektronske cijevi postale su bitne komponente u konstrukciji telekomunikacijske opreme i sustava (gradska telefonija, radio komunikacije itd.) te u raznim drugim primjenama. Daljnji napredak postignut je stvaranjem prvih bistabilnih sklopova, s kojima je otvoreno područje digitalne elektronike i prikazana mogućnost pohranjivanja informacija u elektroničke sklopove; ti su sklopovi predstavljali osnovu kasnijih realizacija prvih digitalnih računala.

  • 1.1 Razvoj Prije i tijekom Drugoga svjetskog rata, istraživanja u području e. za cilj su imali realizaciju elektronskih cijevi za visoke frekvencije i, drugo, zamjenu elektronskih cijevi s poluprovodničkim uređajima.
  • Prvo polje proučavanja dalo je povoda, tijekom Drugog svjetskog rata, do realizacije magnetrona koji je predstavljao prvu elektronsku cijev koja je generirala električne signale velike snage u mikrovalnom polju.

Ova komponenta

Drugo polje istraživanja omogućilo je realizaciju tranzistora, autora W. Shockleyja, J. Bardeena i W.H. Brattain (1947). Ova komponenta je postavila temelje elektronike čvrstog stanja i proizvela pravu revoluciju u npr. sama po sebi, toliko da je većina sklopova i uređaja stvorenih prije zastarjela.

Ova komponentaPrvi tranzistor nazvan šiljastim (jer je napravljen pomoću točkastih kontakata postavljenih na bliskoj udaljenosti na germanijsku ploču) kasnije je nadmašen spojnim tranzistorom (1951.), mnogo stabilnijim i pouzdanijim.

Nakon ovog izuma, u nekoliko godina, uslijedilo je uvođenje velikog broja poluprovodničkih elektroničkih uređaja (različiti tipovi dioda, fotonaponskih komponenti, dioda za detektor čestica, tiristora, tranzistori s efektom polja, itd.).

Počevši od sredine 1950-ih, ‘tranzistorizacija’ primjene e. (prvi tranzistorski radio datira iz 1954. godine, prvo tranzistorsko računalo iz 1957. godine).

Nakon toga, nova revolucija e. ostvaren je izgradnjom integriranih sklopova, čiji je prvi primjer napravljen u laboratorijima Texas Instruments 1958. Bio je to neizbježna posljedica izuma tranzistora, koji je omogućio stvaranje cijelog kruga unutar male ploče od poluvodički materijal.

ELEKTRONIKA