Događanja

0
Rate this post

Zbogom pomorcima iz Anuncijata

  • Vratite se na popis
  • 25.03.2011. – 25.03.2011
  • Što se tiče prilike
  • Standardne informacije:
  • Pogled na oproštaj mornara iz Anunzijata
  • Uvala Čikat – crkva Annunziata s početkom u 11.00 sati

Blagdan Navještenja Sretne Djevice Marije 25. ožujka bio je jedan od najvećih događaja na otoku. Naime, tog su dana otočani krenuli u pohod na istoimenu crkvu, koja se naziva i Annunziata, odakle su nakon procesije ispratili svoje dragocjene mornare. Sezona potpuno novih izleta započela je 15. ožujka, pravim blagoslovom na ulasku u uvalu Čikat.

Annunziata je bila druga rezidencija za druge polovice mornara. Tamo su se oprostili od svojih drugih polovica, kao i od braće u stresu i tjeskobi, molitvi kao i razdorima, te ih pozdravili s razmakom oduševljenja.

Na Navještenje 25. ožujka svakako bi se pokrenula procesija, bosa i također u crnom, kao zalog da se njihove druge polovice sretno vrate. Dok su muževi isplovljavali iz luke Mali Lošinj, žene su išle s mladima od grada do crkve i također se nadale krunici. Na litici prije crkve muškarci su sišli u čamce i penjali se stepenicama do crkve gdje je primljena misa uz molitvu Majci Božjoj za sretan put.

Molbe je uvijek vodio kapetan. Nakon mise imali su malo vremena za zagrljaj i posljednje riječi utjehe jer su se pomorci trebali odmah ukrcati na jedrilicu i izaći na more. Ženke su ostajale na liticama i ljuljale bijele bandane, dok su djeca trčala na rub mora i mučila bijele plahte za sretan put svojih tata.

Prije nego što se pojavio telegraf, bolje polovice lošinjskih pomoraca su preko raznih drugih pomoraca primale poruke kada će brod s njihovim uživanjima proći pučinom prije Anuncijata na putu za Veneciju ili Trst. Povremeno su sjedili i čekali na rtu danima kako bih se mogao zaljuljati do njih. Također su imali dogovor da će kapetan sigurno zatrubiti ili zvoniti ako je brod na krstarenju iz Lošinja. Nisu ih mogli vidjeti iz daljine, ali barem su shvatili da postoje, da su blizu. Najgore je bilo kad je izmaglica zakuhala pa se nisu mogli slušati. Najsretniji su bili kada je brod imao vremena i kada se približio lošinjskoj obali. Nakon toga su svoje dječake poslali čamcem da stignu do broda gdje su im tate brzo ispustili svežanj robe i poklona, ​​mahnuli im i također napredovali.

Nakon izmiješanih značajnih nesreća, kao i uspješnog spašavanja mornara, njihovi bi partneri svake sljedeće godine na dan nesreće plaćali misu u znak zahvalnosti Majci Božjoj što ih je spasila. Nakon uragana i odbacivanja, pomorci su u crkvu donijeli slike zavjetnih svijeća i poklone – krunice, zavjetne svijeće, fotografije svetaca, srebrna srca, inačice brodova kao i rekvizite. Za zagovor i zagovor svetima pomorci, a posebno kapetani, kupovali su boje zavjetnih svijeća od pomoraca. U znak sjećanja na sve umrle nakon molitve, okupljeni bi ponovili rečenicu ispisanu na pročelju Anunzijata – “Ne avertas oculos, a fulgore huius sideris, si non vis obrui procellis – Ne skreći pogled od sjaja ove zvijezde , ako ne želiš nestati u tornadu”.

Što se tiče rta. Annunziati i također sudjelujte u oproštajnom programu lošinjskih pomoraca!

ELEKTRONIKA